IMA LI CRNOJ GORI VIŠE NADE U DPS?

 

Eto dočekasmo i treću vladu od “oslobođenja”. Ko kaže da Crnu Goru nije zapljusnula “demokratija” i da nema smjenljivosti vlasti? Do dolaska “oslobodilaca” za trideset godina jedna vlast, a sada za tri godine tri. Ako se ovakav prośek nastavi fali će nam rukovodećeg kadra. Ali tu su bratske Srbija i RS da, kao i do sada, kadrovski pripomognu. Do konačnog ujedinjenja. Poslije je to nebitno.

Crnogorski i srpski blok za sve nedaće koje su ih zatekle uglavnom krive DPS i posebno njenog dugogodišnjeg lidera Mila Đukanovica. Za srpski blok jer iscrpljuje, ali Srbiju i fizički i materijalno, inače bi Srbija odavno bila Mediteranska zemlja. Crnogorski blok su definitivno iznevjerili. Umjesto da završe posao sa državom, uvedu je u EU, neutrališu uticaj Srbije, sad se treba dizati na noge, akati po džadama i pred institucijama, organizovati, protestovati, boriti se za državu, i evropsku i još svoju. Posao je to veliki, ko će to? Mali su izgledi da Beograd oko toga treba da se mnogo śekira. Pokazali su to i naši preci.

Nakon sloma komitskog pokreta Crna Gora se tiho ušuskala u svoju materijalnu i duhovnu bijedu koju im je obezbijedila Karađorđevića Jugoslavija. I da nije bilo rata i Titove doktrine, tamo đe su danas parlament i predśedništvo ove, očigledno, slučajne države, bile bi možda neke kafane i kladionice. Biće da nam je mnogima i to dosta.

DPS je zaista bio i partija i pokret. Čvrsto je držao konce u svojim rukama i uspijevao da parira Beogradu ali i djelovima i pojedincima crnogorskog bloka koji su se okretali protiv njega kad bi ugrožavao njihove lične ambicije. No to je bilo vrijeme kada je Milo bio Milo “britva”. A narod voli britve. Ali britva i NATO, britva i EU, ne idu zajedno. I tu je toj samostalnoj i evropskoj Crnoj Gori pukla pogibija.

DPS je očekivao da će ulazak u NATO i EU trajno spasiti Crnu Goru od teritorijalnih ambicija Srbije i zabetonirati je kao suverenu državu. Ispostavilo se da je to zabluda. Briga Srbiju čega je Crna Gora članica, oni bi nastavili da je “glođu” na svaki način, sa svake bande dok je ne sruše.

Dovoljno bi možda bilo da je ondašnja vlast nakon proglašenja samostalnost blokirala sve srbijanske medije, a kamo li uvela vize Srbiji, prekinula dotok novca iz Beograda, neutralisala SPC i krenula u puno kontrolu svoje teritorije, stvari bi možda išle drugačije. Ali to nijesu standardi ni EU ni NATO. Suvrenistički blok je krenuo tim putem i time široko otvorio vrata djelovanju Srbije koju nije stalo ni do EU ni do NATO. Put ka EU otvorio je vrata i ne malom broju tzv NVO, mahom balavurdije koja je namirisala pare, jeftinih foliranata i političkih duduka koji su živjeli od nekakvog kritizerstva vlasti i blefiranja donatora, a strahovito navodeći Srbiji vodu na vodenicu.

Na kraju, istrajući na tom EU putu koji je podrazumijevao da to sve prihvata, bombardovan sa svake strane DPS, na čelu sa Đukanovicem, počeo je u kući da doživljava sve veća poniženja i destrukciju. Srpski blok na čelu sa DF se prosto sprdao i sa vlašću i sa državom, a DPS kao lider pokazivao sve veću nemoć da to spriječi. Sve u ime kriterija EU, a EU sve dalja. Srbija i SPC u Crnoj Gori sve jače, a DPS sve više učinovničenija i neinventivnija, kao da nije u Crnoj Gori, kao da je u nekom drugom svijetu. Tada DPS sve više liči na nekada oronili klub Barselona kad je jedini koncept bio “gurni loptu Mesiju, on će već znati što a njom” .

Poslije gubitka vlasti DPS posebno iskazuje svu svoju atrofiranost. Oni čekaju da ih EU i SAD vrate na vlast. A “oslobodioci” lijepo kažu i što kažu ispunjavaju : “sa DPS nema koalcijie”. Zašto? Zato što je njihova politička profilacija Vojvoda Mandic, SNP, Bečic. Priča o NATO i EU im je da preveslaju narod i otmu suverenističke glasove i da prodaju Zapadu “rogove za svijeće”. Koliko to puta treba da pokažu i dokažu? Zar ne djeluje besmisleno da će Evropa “zdaj” koju su porodila SPC i Vučic tražiti u DPS koalicionog partnera? Srbija bi to dopuštila?

Ako ovako nastavi DPS će biti stožer saopštenja, kritika na koje suštinski niko više neće ni obraćati pažnju, a posebno vlast. Zar im to ganc novi premijer nije nagovijestio? Očigledno čovjek neće da mlati praznu slamu sa njima po parlamentu. Ima druge ciljeve. I baš ga briga što oni pričaju.

A sada mrski već Zapad i suverenistima, što od njih ocekivati? Ništa! Što objektivno oni mogu osim da daju mišljenje i nekakve preporuke? Da pariraju Vučicu, da otvaraju medije po Crnoj Gori, da finansiraju suverenistički pokret? Zašto? Ako narod u Crnoj Gori tako hoće i bira, ako im svoja država nije svetinja, što im Zapad tu moze? Mnogo je država u svijetu sa kojima se, primjera radi, SAD ne slaže niti sarađue i to u svojem okruženju. I…? Ništa! Nikakva posla sa njima nemaju. Našim “oslobodiocima” su to više puta rekli. No, oni su ipak pokazali da im je stav Beograda važniji. Stav Srbije koja se na zapadu doživljava kao evropsko “dno kace”. Ali Crna Gora hoce ipak tamo. Možda se Zapad drži one hrvatske poslovice “kak’ da zezneš budalu, daj mu ono kaj si želi”.

Jedno je ipak malo vjerovaatno, a to je da će NATO puštiti da se ruska flota ušeta u Luku Bar. Ali o tome će se očigedno razgovarati sa Beogradom, a ne sa Podgoricom. “Oslobodioci” i to uredno dokazuju.

VOMINFO