VOMINFO.COM

Najporazniji od svega je trenutak u kome se sve odigralo. Ovo su dani kada je sve što mrzi ovaj krš, kidisalo na Crnu Goru i identitet njenog najbrojnijeg naroda. Ukinuli bi Fakultet za crnogorski jezik, ubacili bi u Ustav strani jezik kao službeni, podmetnuli bi nam zastavu sultana Mahmuda II, već su nam podijelili i ono malo što je ostalo od crkve, prekopavaju nam grobove predaka, a nas bi najradije zakopali toliko duboko da nam se i trag izgubi. O svemu tome, ona naivna nema pojma. A mi, naivni treba da prihvatimo njeno izvinjenje. Zapravo, Marijina kokoška je kukavičje jaje podmetnuto Crnogorcima. Da u magli i dimu koje je podigla, lakše podnesu to što će im opet hiljade susjeda biti upisani kao građani Crne Gore. Ima nečeg zajedničkog kod onih koji su opljačkali državu i onih drugih koji su je obezličili i prodali tuđinu. I jedni i drugi, u danima pranja svojih nedjela i biografija, zaogrnuli bi se svetom crnogorskom zastavom. Činili su to ili čine da bi zamaskirali svoj „nestašl

U vrijeme štampanja Oktoiha prije skoro 6. stotina godina moji preci, bratsvo i pleme živjeli su na teritoriji današnjeg Cetinja. Dakle, rekli bi da smo autohtoni stanovnici Crne Gore. To bi bio kratki uvod. U potonje doba sve češće je Oktoih "srpska knjiga" koju su štampali i čitali isključivo Srbi. Nema dana da na komšijskim televizijama ne gledamo i slušamo epske razmjere prosvetiteljstva u kojima je neizostavan segment "prva srpska štampana knjiga Oktoih". Oktovih (po njima i po Mandićevcima) nije moja baština jer sam ja Crnogorac i to auToToni, ali jeste baština nekog iz Surdulice, Leskovca, Laktaša, Istočnog Sarajeva i sl i sl... To je sigurno tako po rektoru i po pipunu, po jakovu i po naaaaarodu. Zbunjuju me time jer sam u ubjeđenju da mi je dEda još uvjek đed. Biće i mojim potomcima, kao što je bio i mojim (našim) precima. Garant oće. Ovo je bila neka razrada a sad ide zaključak. Više puta sam pisao o popisu (čuvenome) koji je vodio Beograd a nama su to

Samo da ne bude zabune. Ovih 40 hiljada popisnih listića koje je komisija “stvorila” u četiri grada zadnja dva dana popisa, nijesu onih 40 hiljada listića koje je Remikovicka odnekle izvukla mjesec dana nakon što se popis zvanično završio. Poslije popisa je zvanično objavljeno da nas ima 632 hiljade, sad kažu da nas ima 672 hiljade. Znači izmislili su 40000 + 40000 listića. To je 80 hiljada nepostojećih, fantomskih, lažnih, virtuelnih, kriminalnih, spornih, mitskih i što je najvažnije, nevažećih popisnih listića. Onako lagano, bez straha i srama, što bi rekli rutinski. Ne razmišljajući krše li zakon, oće li ko primijetiti i dići glas. Najviše što nam je zapalo u oči je ta brojka od 80 hiljada. Zašto baš toliko? Što nam je govorila matematika na ranijim izborima. Kad se od 620 hiljada stanovnika oduzme oko 150 hiljada maloljetne đece, ostaje nas oko 470 hiljada. Ali naše biračko tijelo je bilo oko 550 hiljada glasača. Kako sad to? Odnekud se pojavljuje oko 80 hiljad

Ukoliko se u rezoluciji Evropskog parlamenta o izborima u Srbiji nađe zaključak odnosno prijedlog da se ponove izbori u Beogradu, a vrlo je moguće da to bude slučaj, zvanični Berlin, kao i ostale države koje imaju svoje izaslanike za Zapadni Balkan, staviće na sto – pred Aleksandra Vučića – taj zahtjev. Kako kaže diplomatski izvor, da bi se u zaključcima Evropskog parlamenta našao prijedlog o ponavljanju izbora u Beogradu, neophodna je saglasnost četiri grupacije u tom evropskom tijelu. – Ako do toga dođe, može se očekivati da Berlin javno i transparentno insistira na zaključcima EP, dok bi Pariz to izvjesno slijedio, ali manje javno i oštro od Berlina – kaže sagovornik. Kako dodaje, takav trend bi pratile i ostale države koje imaju svoje izaslanike na Zapadnom Balkanu, a to su Italija i Velika Britanija. Rezolucija Evropskog parlamenta biće mnogo oštrija nego što vlast to očekuje! – Dakle, sve zavisi od formulacija iz rezolucije EP, ali tada će imati osnova da traže ponavljanje

piše: Blažo Sredanović U opštoj reakciji na veoma dinamičnu javnu scenu kod nas se sve češće pojavljuje čitava panorama mogućih i manje mogućih prognoziranja i nagađanja u političkim zbivanjima. Često je to više zabavno štivo nego materijal za ozbiljno i konstruktivno razmišljanje. Neka od ovih prognoziranja podsjećaju na gatanje i gledanje u šolju ili špekulaciju na berzi i sportskoj kladionici. Narod kaže da prazne posude najjače zvone. Što bi Crna Gora bila bez Njegoša? No, sve se to može tolerisati dok je u fazi preliminarnog i idejnog razmatranja. Ali, kada se na bazi toga žele formirati i definisati akcione smjernice i strategije djelovanja neke političke partije ili organizacije, onda je to problem koji mnogo dublje zadire u suštinu stvari naše tekuće zbilje. U tome se često potpuno ignoriše prošlost, a živjeti u neznanju o sebi ravno je prokletstvu. Još je Homer naglasio tu veliku i suštinsku razliku u gledanju na budućnost, koja nam je najčešće nepristupačna i nevidljiva

Od mene, vladike crnogorskoga i brdskoga Petra Petrovića Njegoša, svemu svjaščenstvu, kapetanima, knezovima i svemu narodu bokeškome pozdrav. Čuo sam i uvjerio sam se da je sva Boka u dogovoru združena i nepokorna se pokazala svojemu zakonitomu ćesaru Ferdinandu I bez ikakva uzroka ili nevolje, nego po primjeru drugi maniti naroda koji će sebe i vas bez ikakve potrebe upropastiti. Boka je i Crna Gora tako spojena kao duša i tijelo, jedan narod i duh, jedan običaj i jezik, i jedan bez drugoga ne može ni živjeti ni umrijeti, i zato vas ja u srcu ne razlikujem od Crnogoraca i gotov sam vazda s vama zlo i dobro dijeliti. Ali ja danas ne vidim da vam je ikakva nevolja no prava vaša obijest. Zato vas otečeski sovjetujem da se vi te obijesti prođete i da se svojemu ćesaru pokorite kao pravi sinovi svojemu ocu. Ako li me pak ne šćeste poslušati, znadite da ću vam ja s dozvoljenjem austrijske vlade - s mojim Crnogorcima nazvati dobro jutro i da ću vam grđi no Turčin biti, a vi znate da

Milo Đukanović i Demokratska partija socijalista: Istorija, Politika i Sociologija Crne Gore U crnogosrkoj istoriji, Milu Đukanoviću i Demokratskoj partiji socijalista (DPS) pripada uloga ključnih figura koje su oblikovale politički i sociološki imidž Crne Gore. Njihova zaostavština je kompleksna i obuhvata različite aspekte društva, ekonomije, politike i međunarodnih odnosa. Đukanović je postao ključna figura u crnogorskoj politici tokom turbulentnih devedesetih godina prošlog vijeka. U periodu druge polovine devedestih godina dvadestog vijeka, Đukanovićeva odluka da se distancira od režima Slobodana Miloševića kaoi da se svim silama zauzme za ideju obnove nezavisnosti Crne Gore, koja se i desila nakon referenduma 21-og maja 2006-e godine bila je od suštinskog značaja, da Crna Gora postala nezavisna država. Demokratska partija socijalista, koju je Đukanović predvodio , imala je ključnu ulogu u onovi crnogorske nezavisnosti. Tokom devedesetih godina, DPS je uspeo da održi političku st

piše: Jakov Daković Čitam komentare na društvenim mrežama povodom izjave Marije Vuković i iskreno - muka mi je. Mrškaju je ljudi koji su je do juče uznosili u nebesa i poredili sa Blankom Vlašić. Crnogorska vila postade bukvalno preko noći zla vještica, zbog jedne nesmotrene i ružne izjave. No mene ne zanima toliko je li njeno izvinjenje iskreno ili nije nego želim en passant da primijetim nekoliko stvari. Već sam negdje rekao: crnogorska javnost je jako predvidljiva i doslovno se ponaša poput Pavlovljevog psa. Ako je neko "naš" može napisati ne znam kakvu budalaštinu, dobiće salve odobravanja i aplauza a nerijetko i epitet "genija". Ako je "njihov" ne bi mu mu pomoglo ni to kad bi stvarno bio genije. Ako je iole objektivan, dobije od Ljubovih analitičara etiketu 'iznadsituejšera" što mu valjda u njihovim umovima dođe kao najveća uvreda. Ja razmišljam ovako - Crna Gora je u enormno teškoj situaciji, na rubu etničkog sukoba. Govorim to od

Za VOMINFO piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista Slobodan-Bobo Slovinić predstavlja jednog od najznačajnih savremenih crnogorskih ali i evropskih slikara koji je svojim likovno-umjetničkim opusom odavno nadmašio granice nacionalnih umjetničkih scenarija. Njegova jedinstvena vizija i vještina stvaranja umjetničkih djela postavljaju ga u red umjetnika čije djelo transcendiraju lokalne okvire, dosežući univerzalne estetske vrijednosti. Slobodan-Bobo Slovinić, rođen u srcu Crne Gore, svojim slikarskim izrazom pruža osvježavajući dah savremenosti u tradicionalnom kontekstu umjetnosti. Njegova djela su prozor u bogatstvo ljudske duše, đe svaka slika nosi priču, a svaka boja odjekuje emocijom. Ovaj umjetnik, neopterećen granicama između apstrakcije i figuracije, stvara prostor đe se susreću stvarnost i san. Kada izađemo izvan konvencionalnih okvira i zakoračimo u Slovinićev slikarski svijet đe boje postaju riječi, a linije pripovijedaju priče. Njegova djela nisu samo platna, v

Odgovor Crkvene opštine CPC Podgorica, na tekst Micka Vukotića, “Politika i novac uzrokovali su razdor u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi”. Računali smo da će određene strukture oko umirovljenog mitropolita Mihaila (u daljem tekstu U.M.Mihaila) shvatiti uzaludnost svog djelovanja te smo izbjegavali da se javno oglašavamo. Smatramo da mi, na čijoj je strani istina, nemamo potrebu da dokazujemo ispravnost našeg djelovanja. Istine radi, na gnusne izmišljotine i svakodnevna podmetanja, prinuđeni smo zbog javnosti odgovoriti činjenicama. Mali broj osoba koji su pratioci U.M. Mihaila narodski rečeno, na velikoj je muci. Te osobe su preuzele “teret posla” da spriječe oporavak svete Crnogorske pravoslavne crkve. Pokušavali su bezuspješno da u svoju priču o “istini” i našem “protivustavnom i antikanonskom” djelovanju uvuku Crnogorce od struke i nauke ali svakom dobronamjernom čovjeku je, ako ne odmah, ono već sada, jasno o čemu se radi. Ono što je vrlo lako zaključiti na osnovu 25 godina ”rad

Neki tekstovi su za svako vrijeme. Prošlo je skoro dvije godine, a u njemu ništa ne treba promijeniti. Samo su oko nas neki novi nesretnici, sramotnici i izdajnoci na koje se odnosi. Neki kojima danas od bruke leleču preci, a śutra će im kukati potomci. KO TREBA DA KUKA I DA LELEČE Kad pučina grdna u Crnoj Gori brani tuđe interese, onda je tu odsutstvo svega. Tu nema patriotizma, kulture, stida, logike, istine i istorije. Tako da nam njihovi performansi uopšte nijesu jasni. Na koje Turke misle? Mi smo se davno sa Turcima pomirili. Možda su to neki tuđi kompleksi. Ali Turci su u Srbiji bili gospodari, što bi oni tamo kukali. Što o tome kaže istorija? Turcima je u Srbiji bilo baš komotno. Vladali, šepurili se, skupljali harač, bahatili se, pušili čibuke i uživali u kućnim posjetama. Kad ih Srbi iznerviraju, priprijete im i ukinu im crkvu, kao 1766-e. Kad dobro slušaju, vrate im crkvu i odrede im zastavu, kao 1834-e. Baš im je bilo super, sve po meraku. A k

VASOJEVIĆI ZA PRAVO ČAST I SLOBODU CRNE GORE! Simo Čukić, Stevan Lekić, Milutin Radonjić, Tomica Lekić, dr Vasilije Popović, Đoko Račić, Bogdan Laban, Vidak Babović, Tomo Garčević, Radule Bubanja, Radisav Bandović, Novica Perović, Gavro Čukić, Baca Protić, Mileta Komatina, Mirko Stiljović, Boško Vojvodić, Maksim Stamatović, Gavro Jokić, Milutin A. Šoškić, Milo Aleksić, Radule Ostojić, Bogić Jovović, Bogdan Jovović, Radoje Milošević, Staniša P. Delić, Radivoje Đukić, Đoko Milošević, Milovan Stojanović, Jovan I. Nikolić, Lako Šoškić, Periša Tomović, Drago I. Bojović, Joko Babović, Božo Ćulafić, Drago Ralević, Milisav Gudović, Radisav Aković, Ilija Babović, Stojan Malević, Blagoje Trifunović, Vuk Bajić, Nikola Popović, Panto T. Saičić, Jefto Zečević, Vaso Delević, Mileta Veljić, Bogdan Raičević, Milivoje Obradović, Radule Bubanja, Ilija Nišavić, Vuk Vuković, Milan Vešović, Lazo Dašić, Nikola Đukić, Veko Beloica, Vuko Vuković, Jevrem Đurović, Nikola Bulatović, Mujo Šutović, Veko Raičevi

Piše: Andrej Nikolaidis Što reklo Zabranjeno pušenje: „Pamtim to kao da je bilo danas, kad je babo Atif otišo od nas“. Dakle: pamtim to kao da je bilo danas, kada je Predsjednik Milatović rekao da bi Crna Gora mogla zatvoriti sva poglavlja već 2026. Bilo je to u oktobru prošle godine. Evo: https://www.slobodnaevropa.org/a/milatovic-predsjednik-evropska-unija/32619561.html I opet: što bi reklo Zabranjeno pušenje: „Al prođe otad 13 Bajrama a babo Atif se ne vrati k nama. Kažu da ga je kod Hadžića satro voz”. Ne prođe od one predsjednikove 2026. niti jedan Bajram, nego prođe mjesec, a ulazak u EU bješe pomjeren za 2028. Evo kako nam je rečeno u novembru: https://www.cdm.me/politika/premijer-slovenije-sa-milatovicem-optimisti-da-je-moguce-da-crna-gora-postane-clanica-eu-i-2028-godine/ Prođoše od tad samo dva mjeseca, a rekoše nam da ulazimo, ipak, tek 2030. Evo: https://gradski.me/gradisnik-crna-gora-da-odradi-posao-i-udje-u-eu-2030/ Dok stigne 2030, u EU ćemo, po optimističkim proc

Marko Miljanov Popović (1833 - 1901) U Beogradu je pred vojvodom Markom jedan đak iz Crne Gore pod jakim uticajem srpske propagande negativno govorio o crnogorskom knjazu i o Crnoj Gori. Na to mu je vojvoda rekao: “Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali… psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu. No, da ostavimo gospodara. On je čoek ka i mi, ka ja i ti, pa i on može da pogriješi, a da se na vrijeme ne ispravi… Ali, domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili usred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbačuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem kor

Za VOMINFO piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista Filip Turčinović, rođen je pod nebeski plavim svodom grada Cetinja, koje je kroz svoju viševjekovnu istoriju dalo brojne intelektualce u različitim sferama društvenog života. Upravo u ovom gradu, poznatom po svojoj bogatoj kulturnoj i istorijskoj baštini, Turčinović je započeo svoj put ka postajanju jednim od najistaknutijih pravnih umova svoje generacije. Osnovno obrazovanje i gimnaziju je završio u Cetinju, što je postavilo temelje njegove akademske posvećenosti. Nakon završetka osnovnih studija na Pravnom fakultetu u Beogradu 1975. godine, Turčinović je nastavio svoje obrazovanje postdiplomskim studijama u Zagrebu, a doktorsku titulu stekao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1993. godine. Njegova dosadašnja akademska karijera bila je uspješna i dinamična, obuhvatajući različite fakultetske pozicije, uključujući docenta na Pravnom fakultetu u Prištini, profesora na Fakultetu za menadžment u Beogradu, kao i redovnog pro

piše: Perović Vukašin Svi znamo "istinitu" priču, koju popovi pričaju đeci, kako je Sv. Sava učio Crnogorce da sade krompir, pa su uspjeli da prežive. To što je krompir stigao u Crnu Goru 500 godina poslije njega, koga briga. Važno je ućerat svetosavlje u dječije glave. Poslije je lako. I naravno, tu se ne staje. Dosta toga se "s pravom" zove po njemu. Svetosavska povelja, jer On je izmislio nagrade. Svetosavska muzika, jer je On izmislio zvuk. Svetosavska akademija, jer prije njega niko nije umio da piše. Sportski turniri su svetosavski, jer je prvi On nacrtao olimpijske krugove. Koncerti su svetosavski, jer je On izmislio note. Imamo i svetosavske pjesme, jer se i danas kaže “pjeva ko Sv. Sava”. Puno toga je On prvi upotrijebio i dao narodu. Točak, vruću vodu, parnu mašinu, rupu na saksiji, šapnuo Tesli za struju zato i jeste trofazna, pozirao Leonardu kad je slikao Mona Lizu, dao kompas Kolumbu, Flemingu poslao formulu za penicillin…, sve to te

Pukovnik Frederik Burnam šef humanitarne kanadske misije, koji se više od godinu dana nalazi u Crnoj Gori, dobio je od okupacionih srbijanskih vlasti naređenje da napušti Crnu Goru sa svojom misijom. Izvještavajući svoje prijatelje o tom nasilju pismom pukovnik Burnam je pored ostalog, naveo i ovo: "Ova nesrećna zemlja ide s dana u dan na gore. Narod ne može duže živjeti. Čitava je zemlja u koroti. Narod gubi svijest zbog ovih groznih nasilja... Srbijanci su pokušali svako podlo sredstvo koje su mogli izmisliti, a kada meni prijete ubistvom, što li će uraditi onom siromašnom narodu koji nema nikoga da ga pomogne". Izvor: Slobodan Čukić, "Početak srpske okupacije - komitska borba i narodna golgota (1918 - 1920)", Podgorica 2019, str. 449.

Joanikijevo pitanje „Da li bi Njegoša bilo bez Svetoga Save?“ i odgovor da ga ne bi bilo, da „ne bi imao odakle da dođe“, nije samo tužni primjer parohijalne svijesti što nipodaštava i briše vrhove crnogorske kulture, već i ogledni primjer kolonijalnih strategija na zadatku asimilacije Crnogoraca i anihilacije njihove istorije i tradicije Nema nikakve sumnje da dinastija Nemanjić za crnogorsku istoriju ima izuzetan značaj. Taj bi se značaj, s više ili manje intenziteta, ponajprije mogao porediti sa značajem Vizantije, Samuilovog Carstva, Mletačke Republike, Osmanskoga Carstva, Napoleonove Francuske, Habsburškoga Carstva i drugih koji su tokom vjekova uspijevali da ovladaju cijelom ili makar djelovima teritorije današnje Crne Gore. I ma što o tome mislio i ma kako to pokušao da reinterpretira mitropolit Beogradske patrijaršije Joanikije II, to je naprosto neporeciva istorijska činjenica. Njega, doduše, ne obavezuju činjenice, što je demonstrirao mnogo puta dosad, a u nekoliko poslje