KIC PRIKAZUJE NOVI FILM BOLA BOSKOVICA - " OD ORJA LUKE PREKO SKADRA I BREGALNICE DO VERDENA "

 

U KIC-u ‚‚Budo Tomovic‚‚ u petak, 3.novembra sa pocetkom u 20 sati , bice prikazano novo filmsko ostvarenje ,,Od Orja Luke preko Skadra i Bregalnice do Verdena” renomiranog crnogorskog filmskog stvaraoca i kompozitora Miodraga Bola Boskovica.

Novi filmski projekat , koji je finalizovan ove godine , je ustvari ekranizacija jedne od hiljade autenticnih crnogorskih prica sa pocetka dvadesetog vijeka u obliku igrano dokumentarnog filma. Film govori o zivotu Miloša Nikolićasa ‚‚Orja Luke na sred Crne Gore‚‚ koji je tri puta prelazio Atlanik , da bi kao dobrovoljac ucestvovao u ratovima za oslobodjenje  . Ova priča zainteresovala je autora još 1995. godine kada otkriva spomnik Miloša Nikolinog Nikolića na Orjoj Luci kod Danilovgrada, sa zadnje strane crkve Svetog Nikole, koju je 1866. godine podigao kralj Nikola za dušu svoga strica Danila. Ovaj Milos je kao i hiljade drugih Milosa sirom Crne Gore 1906. godine pošao prvo vaporom iz Kotora za Trst, a odatle cuvenim parabrodom Franceska u Ameriku tragajući za boljim životom. Na poziv kralja Nikole Crnogorcima 1912. godine, Miloš N. Nikolić, sa samo 16 godina koliko je tada imao, vraća se u Crnu Goru i stupa u prve borbene redove u bici za Skadar. Nakon završetka ove crnogorske epopeje vraća se brodom u Ameriku da bi se opet sredinom 1913. ( u julu mjesecu ) ponovo vratio u Crnu Goru i sa svojim saborcima pod crnogorskim barjakom učestvao u bici na Bregalnici. Nakon pobjede i zavrsetka II Balkanskog rata po drugi put se vraća preko Antlanika , te velje vode kako kazu Orjalucani u obecanu zemlju – Ameriku.

Na pocetku Prvog svjetsko rata, 1916. godine na poziv tadasnjeg predsjednika Sjedinjenih americkih drzava Roberta Vudroa Vilsona, Miloš Nikolić stupa u sastav internacionalne dobrovoljačke brigade i pod američkom zastavom po treci putprelazi okean, dolazi u Evropu , ali ovog puta ne u Crnu Goru vec ratuje 18. mjeseci na granici izmedju Njemacke i Francuske. Učesnik je čuvene Bitke na Verdenu, najkrvavije bitke u Prvom svjetskom ratu u kojoj je i ranjen. Nakon Prvog svjetskog rata po treći put se opet vraća u Ameriku, a u Crnu Goru dolazi konačno 1921. godine. Nakon njegove smrti, 1931 njegova žena Milosava dobija američku penziju, a vlada SAD 1962. godine iz Amerike šalje piramidu spomenik Milošu Nikolicu! 

Film obiluje originalnom istorijskom građom, fotografijama, dokumentima, a u filmu su pored mnogih sagovornika i potomci Miloša Nikolića, unuka Ljilja Nikolic i unuci Vesko Vujic i Momo Nikolic . Sagovornici filma su i Orjalucani Mrda Boskovic, Sofija Vujovic, Vuko Boskovic i Zarko Boskovic . Ovaj dokumentarni film ima i svoj igrani dio koji se sastoji iz četiri namjenske cjeline. Glavnu ulogu , ulogu Milosa Nikolica igra Mladen Vujović, unuk Luke Vujovića sa Orje Luke, savremenika i jednog od prijatelja Miloša Nikolica.

Film je realizovala ekipa : Text – Vuko Boskovic, Bole Boskovic, text citao : Blagota Erakovic, kamera i dron Dejan Vlahovic – Brzi, Organizazor : Ljiljana Nikolic, Glumac  Mladen Vujovic , Scenario , rezija , muzika i produkcija Bole Boskovic .

Boskovic istice „ Cesto razmisljam i pokusavam da uporedim ono sto je nazalost neuporedivo , a to su ljudi sa etickim kodeksom onog vremena iz kojeg datira Milos Nikolic i ovog danasnjeg u kojem zivimo svoje zivote . Koliko smo samo sicusni i neprimijetni u odnosu na nase pretke ,  ljudske gromade. Koliko nasi zivoti vape za etickim kodeksima sa jedne , a koliko smo kontaminirani politickim desavanjima i manipulacijama sirokih narodnih masa sa druge strane. Da imam neku moc, zabranio bih na svim medijima da se emituju bilo kakva saopstenja politicara, njihove izjave prenosi konferencija za stampu ali i prenosi sjednica skupstine i vlade, ne bi li se na taj nacin dekontaminirao barem za malo ovaj prostor. Politika nas je i u proslosti dovela do svadja , zveckanja oruzjem i rata. Ali da u ratu ginu politicari, siguran sam da ratova nikada ne bi bilo . Danasnje vrijeme  nazalost karakterise prije svega neiskrenost i dvolicje u odnosima , ali i laz kao osnovno sredtvo komunikacije . Okruzeni smo spletkarenjem, odsustvom enpatije, podmetacinama na svakom nivou . Ljudi se vise ne postuju rijecima i ne vole cutanjem. Surova istina je da nas bliski povrjedjuju, voljeni lazu , a prijatelji izdaju !To nije Crna Gora za koju su se borili nasi preci, nasi Milosi, u kojoj treba da zivimo. Moramo  skupiti snage da se izborimo sa mnogim posastima danasnjice koje su zadnjih godina krenule da brisu sve sto je nase , autohtono crnogorsko. I dalje na sebi nosim ono sto imam, a u sebi ono sto volim. Ako je patriotizam ljubav prema domovini , onda je to stvar osjecanja , a ne interesa , prinude ili volje. Zato je svaki patriotizam zasnovan na ekonomskom obiljezju unaprijed osudjen na propast i opste lose za drustvo.Evo kako nam se vratila politika korupcije, partitokratije i nepotizma !Mislim , da sada samo kultura i sirenje prosperiteta moze da pomogne nasem raspolucenom i nadasve po svim osnovama polarizovanom drustvu. Sto vise iskrene umjetnosti. Bilo je dosta nekadasnjih ‚‚dvorskih‚‚ stvaralaca i danasnjih kleronacionalistickih proroka koji sebe zahvaljujuci nacionu kojem pripadaju  nalaze mjesto na crnogorskoj kulturnoj sceni. Sloboda misljenja – da , ali sloboda unistavanja i dekadencije – ne ! Konkretno i muzika i filmovi koje stvaram su namijenjeni iskljucivo ljudima koji misle i razmisljaju kao ja. To je moja publika i zato uvijek isticem da su moja muzika i moji filmovi  samo moje vidjenje Crne Gore, njene istorije, tradicije, ljudi dogadjaja i bio bih srećan, ako sam na taj način, barem dijelom, prikazao njenu ljepotu, koja je za mene nesaglediva. Ukoliko sam u tome uspio, zasluga je vidjene Crne Gore, a ako nijesam, neka mi se ne zamjeri. Namjere su bile krajnje iskrene”.