Sisojev: Proročanska šala

 

Crna Gora, koja se pridružila Alijansi prije šest godina kada su tamo bile na vlasti proevropske snage, sada može blokirati dalje širenje NATO-a. Odnosno, da uradi nešto što Rusija, ma koliko se trudila, nije mogla da postigne

Piše: Genadij Sisojev (Komersant)

Ulazak u vlast partija bivšeg „Demokratskog fronta“ u Crnoj Gori, koji odavno važi za neskriveni proruski politički subjekat, postao je ozbiljna glavobolja za NATO. Uostalom, jedan od lidera „Fronta” Andrija Mandić, koji je ove nedelje došao na čelo crnogorskog parlamenta, ući će u Savjet za odbranu i bezbjednost zemlje članice NATO, koji ne samo da donosi najvažnije vojno-političke odluke, već takođe ima pristup tajnim informacijama Alijanse. Stoga se na Zapadu već oglasio alarm: neće li poverljive informacije NATO-a sada stići preko Mandića (koji otvoreno priznaje da je neprijatelj NATO-a i Vladimira Putina smatra svojim predsjednikom) u Moskvu?

Međutim, ovaj problem nije jedini. Crna Gora, koja se pridružila Alijansi prije šest godina kada su tamo bile na vlasti proevropske snage, sada može blokirati dalje širenje NATO-a. Odnosno, da uradi nešto što Rusija, ma koliko se trudila, nije mogla da postigne.

Genadij Sisojev

Kada je mala Crna Gora u decembru 2015. godine dobila poziv za članstvo u NATO-u, to je bio iskorak za Alijansu, koja je, nakon osam godina apstinencije, pokazala spremnost da ponovo poveća svoje redove. Upravo zato što je ulazak Crne Gore otvorio put daljem širenju NATO-a, a nikako iz straha da će ulazak zemlje sa vojskom koja broji tri hiljade vojnika u Alijansu ozbiljno ojačati njen vojni potencijal, je razlog za negativnu reakciju Moskve, koja je tada malu jadransku republiku svrstala u velike neprijatelje.

Crnogorci su se, pokušavajući da umire Moskvu, šalili: uzalud, kažu, sprječavate naš ulazak u NATO – uzimajući u obzir našu istorijsku ljubav prema Rusiji, možete biti sigurni da ćete sada imati „svog čovjeka“ u savezu.

Prije tri godine na vlast u Crnoj Gori došle su nove snage. Štaviše, ključnu ulogu u tome nije imala samo Srpska pravoslavna crkva, koja je organizovala masovne proteste u vidu svakonedeljnih crkvenih litija. Promjenu vlasti je, naime, omogućio Zapad, koji je odlučio da stavi tačku na 30-godišnju vladavinu Demokratske partije socijalista i njenog lidera Mila Đukanovića, pod čijim rukovodstvom je zemlja stekla nezavisnost i ušla u NATO.

Nove vlasti Crne Gore u početku su nastojale da Zapad uvjere u nepromijenjeni spoljnopolitički kurs i, generalno, do sada su slijedile politiku NATO-a i EU. Stranke koje su formirale aktuelnu vladu su se takođe formalno zaklele na vjernost savezu i Evropskoj uniji potpisivanjem odgovarajućeg sporazuma. Ali udaljavanje Crne Gore od Zapada je od nedavno postalo očigledno.

Država, naravno, sada teško da će odlučiti da napusti NATO – iako je njen novi predsjednik parlamenta svojevremeno obećao da će Crna Gora, ako dođe na vlast, postati prva zemlja koja će napustiti alijansu.

Ali sadašnje vlasti su sasvim sposobne da blokiraju prijem novih članica alijanse. Uostalom, imaju većinu u parlamentu, lako mogu da glasaju protiv odobrenja bilo kog kandidata za članstvo u NATO. I širenje Alijanse će biti obustavljeno.

NATO je već upozorio da bi Crna Gora sa novim vlastima mogla biti odsječena od povjerljivih informacija. I to je realno. Ali malo je vjerovatno da će to uticati na glasanje u crnogorskom parlamentu o potencijalnim regrutima iz Alijanse.

Tako da se crnogorska šala prije osam godina o „našem čovjeku“ u NATO-u može pokazati proročkom.