Samo vijek od vječnosti

Danas se navršava vijek od odlaska u vječnost 11 crnogorskih komita, predvođenih vojvodom Savom Raspopovićem, prekaljenim ratnikom koji se nije mirio sa prevarom, a još teže sa izdajom. Fotografija na kom tadašnji žandarmi slavodobitno poziraju ispred 11 umorenih junaka, ledi krv u žilama više nego tadašnja zima nikšićka. Među napaćenim dušama crnogorskim koje su toga decembarskog maglovitog jutra krenula na rajski put, najviše se radovala ona Petra Zvicera, jer je znala da će gore naći svoje najbliže kojima ista produžena ruka, nedužnima, život uze. Znala su junačka srca ovih velikana da niti su prva a niti potonja koja će prestati da kucaju u borbi za ispravljanje nepravde i bruke vaskolikog svijeta, a posebno onih sa kojima si mislio da možeš najbliskije. Nepuna tri mjeseca neće proći kad će nebeski kot pojačati i napaćena i izmorena duša junaka sa Bregalnice, Šćepana Mijuškovića. Očito je bio cilj da se slobodna misao i djelo uguši, koliko god brutalno trebalo, čak i kod onih što par godina ranije "držahu odstupnicu". Očito je sjećanje na junake koji su se u različitim vremenskim periodima borili za opstanak Crne Gore pred najezdom kako osvajača, tako i zavojevača- u današnjoj Crnoj Gori- zastarjela, prevaziđena kategorija. Osim onda kad sjećanje prate izvitoperene istorijske činjenice koje time to prestaju da budu, a sve sa ciljem relativizacije i rehabilitacije. Jer, jel'te, treba upregnuti sve moguće kapacitete da se izjednači istorijska vrijednost borbe svih onih uglađenih, olovom i mržnjom naoružanih pozera, sa žrtvom 11 crnogorskih komita koji su od njih stradali! Ali je zato strašno problematično slaviti istovremeno Božićni i Trinaestojulski ustanak. Kao da ne znaju- oba puta su ustali junaci i oba puta su ustali za Crnu Goru! Neka je slava crnogorskim komitama, Neka je slava svim crnogorskim stradalnicima, a decembar i januar su ih najviše uzeli! Nikola Radunović