𝗢𝗞𝗧𝗢𝗜𝗛 𝗣𝗥𝗩𝗢𝗚𝗟𝗔𝗦𝗡𝗜𝗞 𝗡𝗜𝗝𝗘 𝗠𝗢𝗝...

U vrijeme štampanja Oktoiha prije skoro 6. stotina godina moji preci, bratsvo i pleme živjeli su na teritoriji današnjeg Cetinja. Dakle, rekli bi da smo autohtoni stanovnici Crne Gore. To bi bio kratki uvod. U potonje doba sve češće je Oktoih "srpska knjiga" koju su štampali i čitali isključivo Srbi. Nema dana da na komšijskim televizijama ne gledamo i slušamo epske razmjere prosvetiteljstva u kojima je neizostavan segment "prva srpska štampana knjiga Oktoih". Oktovih (po njima i po Mandićevcima) nije moja baština jer sam ja Crnogorac i to auToToni, ali jeste baština nekog iz Surdulice, Leskovca, Laktaša, Istočnog Sarajeva i sl i sl... To je sigurno tako po rektoru i po pipunu, po jakovu i po naaaaarodu. Zbunjuju me time jer sam u ubjeđenju da mi je dEda još uvjek đed. Biće i mojim potomcima, kao što je bio i mojim (našim) precima. Garant oće. Ovo je bila neka razrada a sad ide zaključak. Više puta sam pisao o popisu (čuvenome) koji je vodio Beograd a nama su to željeli predstaviti kao da popis vodi Monstat. Nijesam bio naivan ni tada ni sad. Pokušavao sam "objasniti" sunarodnicima da je popis odavno završen i da će biti popisano onako kako je agenda slovila. Agendu je pratila velika količina novca, pretežno "opranog" a puno i "legalnog" preko beogradskih ekspozitura u Crnoj Gori. Ti novci se moraju opravdati jer oni koji su ih uzeli (gubalo ih), žele zadržati glavu na ramena koliko gođ je moguće. Dakle, sve će uraditi da "prođe popis". To znači da će nas naprasno biti više, da će se doći do željene trećine i 51% onih koji pričaju njihovim a ne našim jezikom. Tražićemo od "Monstata" da nam daju procente na 632.000 popisanih stanovnika i na famoznih 672.000 stanovnika. Čisto da to uporedimo. Dobro, malo sam se šalio znajući da to ne može proći, neće URA dat. Neće ni Demokrate a ponajmanje PES koji nema kad da se bavi identitetom, zastavama i fakultetom za jezik (crnogorski). Uzdam se u suverenistički bloCK koji je uvjek bio na braniku otadžbine, ako je partija dozvoljavala. Uzdam se, takođeR, u intelektualnu elitu, profesore, studente i navijače. Zauzdali su nas. Tako da ono s početka priče važi i dalje, njihov Oktoih više nije moj dok ne postanem(o) njihov(i). Ako se razumijemo... autor: Bajko Stanojević