Slava antifašizmu

U noći između 27. i 28. januara 1942. godine, pripadnici Prve proleterske brigade odlučili su da krenu u marš dug preko 100 km od Sarajeva preko Igmana put Foče. Bilo je to po dubokom snijegu i temperaturi daleko ispod nule. Bilo ih je preko 700. Jedan među njima, Očinić, Nikola Marinović. Dok su mu amputirali prste, pjevao je: "Oj svijetla majska zoro". Nije obrnuo leđa tome nedosanjanom snu ni kad mu je aprilsko popodne tragično oduzelo brata Žarka, 6 godina ranije. Nije osjećao ni revolt što je igmanska zima odnijela njegove prste a ne nekoga iz Druge ili Treće proleterske. Ne, no je nastavio da se bori i kao invalid poginuo na Sutjesci. Uvjeren da ideali i ispravnost borbe prevazilaze svaku drugu nepravdu. E takvi su bili naši slavni borci protiv fašizma! Naši slavni partizani! Odlučni u naumu, beskompromisni na putu ka njegovom ostvarenju! Ako bi se u galeriji vječnih triumfa čovječanstva nad zlom pravio mozaik zvani "pobjeda nad fašizmom", sigurno bi za borbu partizana bili opredijeljeni oni kamenčići bez kojih bi se cio mozaik srušio ili ne bi ni postojao! Danas je isključivo na nama oćemo li puštiti da nam, svakojakim, otvorenim i poluzatvorenim, perfidnim i očiglednim metodama, unerede vrijednosti izvojevane životima naših predaka ili ćemo moći našoj đeci pričati da je bilo vrijeme kad smo i mi vodili borbu protiv fašizma u svim njegovim oblicima! Neka je vječna slava stradalnicima i junacima s Igmanskog marša! Neka je vječna slava antifašizmu! autor: Nikola Radunović