SVO MENTALNO NAŠE ZDRAVLJE, UNIŠTAVA SVETOSAVLJE

piše: Perović Vukašin Svi znamo "istinitu" priču, koju popovi pričaju đeci, kako je Sv. Sava učio Crnogorce da sade krompir, pa su uspjeli da prežive. To što je krompir stigao u Crnu Goru 500 godina poslije njega, koga briga. Važno je ućerat svetosavlje u dječije glave. Poslije je lako. I naravno, tu se ne staje. Dosta toga se "s pravom" zove po njemu. Svetosavska povelja, jer On je izmislio nagrade. Svetosavska muzika, jer je On izmislio zvuk. Svetosavska akademija, jer prije njega niko nije umio da piše. Sportski turniri su svetosavski, jer je prvi On nacrtao olimpijske krugove. Koncerti su svetosavski, jer je On izmislio note. Imamo i svetosavske pjesme, jer se i danas kaže “pjeva ko Sv. Sava”. Puno toga je On prvi upotrijebio i dao narodu. Točak, vruću vodu, parnu mašinu, rupu na saksiji, šapnuo Tesli za struju zato i jeste trofazna, pozirao Leonardu kad je slikao Mona Lizu, dao kompas Kolumbu, Flemingu poslao formulu za penicillin…, sve to tek čeka da dobije pridjev svetosavski. I mnogo, mnogo toga još. Naravno, lično On je diktirao Njegošu Gorski vijenac, koji će se uskoro zvati Svetosavski venac. Da bi neko bio svetac potrebna su tri čuda, ali kako njemu od svega ovoga odabrati samo tri. Kao pravi Srbin, davao je svima, sem svojima. Za života nije napravio ni jednu školu, niti jednu osobu naučio da piše. Nije ostavio narodu ni junaštvo da se brane od Turaka, niti savjet kako da mu kosti spasu. Ne ostavi guščije pero da Miloš nauči da piše, ni ideju za zastavu no su morali molit Sultana. Ali pravi nebeski narod ne misli na sebe, samo na druge. Zato ga i slave. Svom narodu je jedino ostavio zlo śeme. Ono se baš primilo. Od Nemanjića im je ostao taj nauk kako se juriša na susjedne države. I ponešto što su usvojili Pahomije i Kačavenda. A mi sve gledamo sa strane i sve više postajemo svjesni, da kome svetosavlje uđe u glavu, tome đavo pamet ponese.