CRNOGORSKA DIJASPORA U REPUBLICI SRBIJI – ČUVARI IDENTITETA

U današnjem raznolikom društvu, đe se različite kulture i identiteti preplijeću, od suštinskog je značaja razumjeti i cijeniti doprinos svake nacionalne zajednice. U tom kontekstu, imamo privilegiju razgovarati s predśednikom Izvršnog odbora nacionalnog savjeta crnogorske nacionalne manjine u Republici Srbiji i predśednikom Udruženja Crnogoraca “Lovćenac”, gospodinom Nikolom Muhadinovićem, istražujući niz ključnih pitanja koja se tiču crnogorske nacionalne manjine u Republici Srbiji. Ovaj intervju osvijetliće trenutni položaj crnogorske zajednice, istražiti kulturni život i baštinu, analizirati kako se crnogorski identitet prenosi kroz obrazovni sistem, razmotriti položaj crnogorskog jezika u Srbiji, i dublje istražiti napore Udruženja u očuvanju crnogorskog identiteta. Sa nadom da će ovaj dijalog donijeti novo razumijevanje i podsticaj za jačanje veza između crnogorske zajednice i šire društvene zajednice u Srbiji, počinjemo ovaj razgovor s gospodinom Muhadinovićem. VOMIFNO: Kako biste gospodine Muhadinoviću opisali trenutni položaj crnogorske nacionalne manjine u Republici Srbiji i koje izazove smatrate ključnim u unapređenju njihovog statusa? Muhadinović: Položajem Crnogorske zajednice u Republici Srbiji mogu slobodno reći da nismo zadovoljni, jer po popisu koji je održan 2011-e godine, može se primjetiti da je broj Crnogoraca znatno u opadanju. Bilo je blizu 39 hiljada na popisu 2011 godine, a sada nas ima malo više od 20 hiljada i sa tom činjenicom naravno da nismo zadovoljni, jer se veliki broj naših sunarodnika u Srbiji Srbije ne izjnašnjava kao Crnogorci. Tako da s tim statusom, s tog aspekta nismo zadovoljni. Pudno se manje nego što nas je bilo. Trebalo bi se unaprijediti da mi kao Crnogorci, kao nacionalna manjina u Srbiji koristima svoja prava maksimalno i da nas, nadam se, na sledećem popisu bude puno više nego sad. Jer smatramo i zanamo da Crnogoraca u Republici Srbiji ima značajno više nego što ih se izjasnilo na popisu 2022-e godine. VOMIFNO: Kakav je odnos institucija Republike Srbije prema crnogorskoj nacionalnoj zajednici i što je to što bi se trebalo promijeniti u odnosu institucija Republike Srbije prema crnogorskoj nacionalnoj zajednici? Muhadinović: Po mom mišljenju što se tiče odnosa institucija Republike Srbije prema crnogorskoj nacionalnoj zajednici ona je ispunila svoje obaveze tako što u Srbiji postoji Nacionalni savjet crnogorske nacionalne manjine koji funkcioniše već treći mandat i očekujemo poboljšanje odnosa između Republike Srbije i Crne Gore. VOMIFNO: Kako gledate na rezultate Popisa stanovništva iz 2022-e godine uzimajući u obzir trend da se sve više naših sunarodnika ne izjašnjavaju kao Crnogorci, jer je Crnogoraca u odnosu na popis iz 2011. godine 18 hiljada manje a u odnosu na popis iz 2002. skoro 50 hiljada manje i čemu to pripisujete?

Muhadinović: Nažalost je ta činjenica istina. Mnogo nas je manje, jer kada bi pogledali Popis iz 1991-e godine, kad je Crnogoraca bilo blizu 120 hiljada, sada nas ima nešto više od 20 hiljada, ogroman broj naših sunarodnika se nijesu deklarisali kao Crnogorci. To je nažalost istina, zadnjeg Popisa, s kojom se nikako ne možemo složiti. Vjerovatno mnogi imaju neke svoje razloge zašto je to tako. Mi, na primjer, u Lovćencu i dalje smo većinski dio i činimo 50% stanoništva u Lovćencu. Tako da sad sve zavisi od mjesta do mjesta, ali nažalost je to loše za Crnogorce u Srbiji. Ovakav rezultat Popisa prepisujemo političkim dešavanjima što u Crnoj Gori, što u Srbiji, a to je nešto što ne bi tebalo da utiče na to kako bi se neko izjasnio koje je nacionalnosti. VOMIFNO: Kakav je trenutni položaj crnogorskog jezika u Srbiji i da li postoje izazovi ili napori usmjereni na očuvanje i promociju crnogorskog jezika u Republici Srbiji i koji su i kako ih prevazići? Muhadinović: Jedino đe je u Republici Srbiji uveden crnogorski jezik kao službeni je u opštini Mali Iđoš, 2010-e godine i to zaslugom Crnogorske partije. U opštini Vrbas su sve do Popisa 2022-e godine postojali uslovi za uvođenje crnogorskog jezika kao službenog, što iz ne znam kojih razloga nije iskorišćeno, a nakon zadnjeg popisa ne postoje uslovi u opštini Vrbas da crnogorski jezik bude službeni jer je procenat naših sunarodnika koji su se izjasnili kao Crnogorci ispod 15%, što je slučaj svuđe osim u opštini Mali Iđoš. Mogu samo da kažem da mi u Lovćencu čuvamo jezik, tradiciju kulturu i običaje. Od malena smo naučeni da pričamo crnogorski, prenosimo ga s koljena na koljeno i vršimo promociju crnogorskog jezika i evo već četvrtu generaciju je crnogorski jezik zadržan u Lovćencu. VOMIFNO: Šta možete da nam kažete o statusu Crnogorske pravoslavne crkve u Republici Srbiji i sa kojim se ona izazovima suočava i ako možete da nam uporedite prava vjernika CPC u odnosu na vjernike SPC Muhadinović: To je jako kompleksno pitanje jer CPC u Republici Srbiji ne postoji. Jedino je u Lovćencu postojao Crkveni odbor CPC koji sada ne postoji, pa samim tim nam je položaj jako loš. Jedino što postoji je tradicija paljenja crnogorskog badnjaka koja traje od 2003-e godine. VOMIFNO: Kako se crnogorski identitet i crnogorski jezik prenosi kroz obrazovni sistem u Republici Srbiji? Muhadinović: Crnogorski identitet se održava kroz manifestacije koje zadnjih deset godina Udruženje Crnogoraca “Lovćenac” organizuje poput tribina, pozorišnih predstava kako za odrasle tako i za đecu kao i manifestacije kojima se promoviše crnogorski identitet, jezik, tradicija i običaji a što se tiče obrazovnog sistema tu se ništa ne dešava jer crnogoski jezik nije u službenoj upotrebi u Republici Srbiji. VOMIFNO: Možete li nam dati uvid u kulturni život crnogorske zajednice u Republici Srbij i kako se manifestuje očuvanje kulturne baštine i tradicija crnogorskog naroda? Muhadinović: Kulturni život crnogorske zajednice u Republici Srbiji je bogat. Često se održavaju manifestacije koje imaju svrhu očuvanja tradicije i kulturne baštine crnogorskog naroda, poput manifestacija za 21. maj, 13. jul, 26. oktobar (dan kada je osnovan nacinalni savjet Crnogorske nacionalne manjine) kao i za druge datume od istorijskog značaja za Crnu Goru i Crnogorce. VOMIFNO: Postoje li inicijative ili programi koji posebno promovišu očuvanje crnogorske kulture u školama? Muhadinović: Što se škola tiče nema programa iz razloga što crnogorski jezik nije u službenoj upotrebi, jedino smo preko Nacionalnog savjeta pokrnuli projekte đe su đeca u školama bila uključena da pišu na teme o crnogorskim vladarima, princezi Jeleni itd đe je Nacionalni savjet raspisvao različite konkurse kako bi se đeca motivisala da uče o svom porijeklu i identitetu. VOMIFNO: Koje su ključne aktivnosti ili inicijative koje udruženje preduzima kako bi podržalo očuvanje crnogorskog identiteta među crnogorskom zajednicom u Republici Srbiji? Muhadinović: Što se konkretno tiče Udruženja u Lovćencu oragnizovali smo mnogobrojne tribine, organizovali smo odlazak đece iz Lovćenca u Crnu Goru kako bi se upoznali sa postojbinom svojih predaka. VOMIFNO: Da li i na koji način državne isntitucije Crne Gore pomažu u očuvanju i unaprjeđenju crnogorskog identiteta i položaja Crnogorske nacionalne manjine u Republici Srbiji? Muhadinović: Mogu slobodno reći i ispred Udruženja i ispred Nacionalnog savjeta da imamo odličnu saradnju sa Ambasadom Crne Gore u Beogradu i Generalnim konzulatom u Sremskim Karlovcima. Iz Crne Gore najveću pomoć kako kroz projekte tako i kroz finansije imamo od Uprave za dijasporu. VOMIFNO: Kako vidite saradnju između crnogorske zajednice i državnih institucija u Republici Srbiji u pogledu očuvanja crnogorske kulture, identiteta i jezika? Muhadinović: Mi kroz nacionalni savjet ostvarujemo svoja prava, a uzimajući u obzir trenutne odnose Srbije i Crne Gore, voljeli bismo da se ti odnosi poprave i tome se iskreno i nadamo. VOMIFNO: Kakva je perspektive za dalji razvoj crnogorskog kulturnog nasleđa u Republici Srbiji, i da li postoji prostor za širenje kulturnih događanja i aktivnosti? Muhadinović: Trudićemo se da bude još više manifestacija i aktivnosti da bi kao što smo mi od svojih predaka naučili ko smo i što smo da to prenesemo i na naše potomke jer kao što se kaže „Ko ne zna odakle je, ne zna ni đe ide“. VOMIFNO: Kako udruženje radi na inkluziji crnogorske zajednice u šire društvo Republike Srbije i postoje li partnerstva ili inicijative koje promovišu zajedništvo? Muhadinović: Mi sarađujemo sa svim crnogorskim udruženjima gde posebno moram istaći sardanju sa Udruženjem Crnogoraca u Novom Sadu čiji je predsjednik gospodin Božidar Marković. Razgovor s gospodinom Nikolom Muhadinovićem, predśednikom Izvršnog odbora nacionalnog savjeta crnogorske nacionalne manjine u Republici Srbiji i predśdnikom Udruženja Crnogoraca Lovćenac, pružio nam je dublji uvid u trenutni položaj crnogorske zajednice u Srbiji. Očuvanje crnogorskog identiteta, izazovi s kojima se suočavaju, te uloga državnih institucija Republike Srbije i Crne Gore, bili su ključne teme razgovora, đe je gospodin Muhadinović ukazao na pad broja Crnogoraca u Srbiji prema posljednjem popisu stanovništva, izrazivši zabrinutost zbog nedostatka identifikacije među sunarodnicima. Naglasio je važnost unaprjeđenja odnosa između Republike Srbije i Crne Gore, posebno kroz saradnju institucija i podršku nacionalnom savjetu. Položaj crnogorskog jezika u Srbiji bio je još jedna ključna tačka razgovora. Dok se u opštini Mali Iđoš održava crnogorski jezik kao službeni, situacija u drugim djelovima Srbije zahtijeva pažnju. Gospodin Muhadinović istakao je napore lokalne zajednice u Lovćencu da čuva jezik, tradiciju i identitet kroz manifestacije i projekte. U pogledu vjerskih aspekata, Crnogorska pravoslavna crkva nije postojala u većini djelova Srbije, što pokazuje kompleksnost situacije u ovom kontekstu. Gospodin Muhadinović istakao je ulogu Udruženja i manifestacija u očuvanju kulturne baštine i tradicija crnogorskog naroda u Srbiji. Na kraju, gospodin Muhadinović podvukao je važnost saradnje s institucijama Crne Gore i istakao pozitivnu ulogu Ambasade Crne Gore u Beogradu i Generalnog konzulata u Sremskim Karlovcima, kao i finansijsku podršku koju dobijaju od Uprave za dijasporu. Intervju za VOMINFO vodio Milan Brdar Fotografija Miljan Adamović