Iskustvo ili iskušenje

Otkako znam za sebe, znam za Badnjak crnogorski. Koliko za sebe znam, Crnogorci su branili svoj Badnjak od fukare tuđinske. Od Arkana i ostalih paravojski preko svih bivših i sadašnjih vlasti, naravno, ispostavlja se, svak u svoj vakat, interes i nakanu, crnogorskih krvnika. I iako na crnogorskoj strani još tada, prije tzv obnove autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, nije bilo svještenih lica, bili su Crnogorci, Bajice, Martinovići, Borilovići, što su saćerali bande dušmanske u defanzivu. Badnjak niko taka' nije moga'. Poznavajući decenijama, faktički od rođenja, te čuvare Svetog Grala našega malog ali krcatog duhovnoga univerzuma, u srce mi se ugnijezdila bezbrižnost, te ubijeđenost da su sve fame o nekim mogućim neprijatnostima na Badnji dan, na trg cetinjski, potpuno nerealne... Zapravo, upravo ovog ljeta Gospodnjega, na dan pred Badnji, prozborih par riječi s Bajicama. Činilo mi se, a sad sam sigurna, srcima i pogledima smo pričali. Ne žele da se bilo ko obraća Crnogorcima i Crnogorkama sa bine, ne žele da se podjele u CPC preslikaju na trg, ostade im zavjet od predaka, ne spavaju noćima od nemira, od nedraga, a zavjet je njihova jedina zakletva i muka. Oni, ti ljudi, spasiše mi dušu. Učinili su sve. No, od domaćega zla, zla gorega nema. Jer, da mi je neko rekao da ću oplakati Badnjak, sigurno bih mislila da je u pitanju ozbiljna mentalna poremećenost. I kao što to biva, crnogorski apsurd doveo je sve nas u potpuno posrnuće. Čujem glas gromki, uspaljeni, đe govori "nema politike"... To je, valjda, upućeno Bajicama i ostalim časnim Crnogorcima koji su crkvu čuvali i kada je okupatorskom prijevarom zbrisana iz postojanja. − "Ovo je badnjak s ulice. Ja ovaj badnjak neću osvještati jer nije badnjak CPC-a, jer ga osvjećuje onaj koji nema nikakve ingerencije. Badnjak koji je naložen s ulice, crnogorski nije" Ako pogledamo godine iza sebe, punih 27, što se učinjelo za ovu zemlju i ovaj narod i njegovu crkvu? Mora se istina znati, možda preuranjena više boli, ali bol je prosvjetljenje, pa neka ga. S druge strane ognja! Trideset godina prisustvujem nalaganju Badnjaka, koji donose Bajice. Časne kuće Borilovića i Martinovića. I ovoga mučnoga dana Badnjega bijah pored Bajica, a već viđeh da se ne zna ko kome što dođe i ko je kome odlučio biti neprijatelj. Ali, ono u što bijah sigurna da se desiti neće je, da koliko-toliko mitropolit Mihailo, neće dozvoliti fizički nasrtaj na ženu, od strane komplet familije njegovoga mentora i "big bossa". No, eto, vazda srpske službe nađu baš onoga koga potkupiti ne mogu. Znam da će Crnogorci znati da se postave na crnogorsku stranu i da im nije teško shvatiti dvije činjenice. Da crkva zadnjih 27 godina propada, da je uticaj i zadatak jednog civila na njenog čelnika bio presudan u ovom tzv raskolu. Zašto? Zašto koliko- toliko mitropolit to sebi dozvoljava? To zna on, zna cijenu i zna da glasno, sa bine tu cijenu brani. Da je koliko -toliko mitropolit, makar zeru mitropolit, samo nakon snimaka koje je vidio, znao bi od koga i čega treba da se ogradi. Ipak, po onoj, plaćeničkoj, oni će kolektivno udariti na nečiji život i privatnost, uljegli špijuni bez druge opcije i perspektive, ko što su udarili na komplet svještenstvo, na one, čak, što su svoj čitavi život i integritet dali za crkvu i za Njega, koliko- toliko mitropolita. Blatiće onoliko koliko im platiće se. Istina je jedna. Imaju Crnogorci, s druge strane ognja, onoga "prognanoga", koji je tiho otišao, bez potrebe da viče u mikrofon, da proklinje svoju braću, tu đe je oganj postao iskra blagodatna i ljekovita. Lišavajući se patetisanja, moramo znati da je borba pred nama, neprijatelj spreman na svakakva nepočinstva, tako da možemo reći i osjećati - Da, na pravoj smo strani istorije. Ko vazda, ko svi oni kojima se do smrti divimo, poput profesora Milenka Perovića. Baš je važno je ko je kriv Reče neko za sukob na Trgu, ”krivi smo mi”. Naravno. Po onoj Jaspersovoj o kolektivnoj krivici, krivi smo svi mi. Ko što su Njemci krivi za logore, Srbi za Srebrenicu, pa Crnogorci za Dubrovnik. Ipak, krivica ima svoje ime, konkretni ljudi su na pravoj ili pogrešnoj strani. Ili su u ulozi nasilnika i destruktivca ili su nevina žrtva. Konkretni ljudi su izvikivali parole, Sa BINE I PREKO MIKROFONA prozivali svoju braću da su kupljeni, da su politički motivisani i... svašta još neslušljivo. Naravno da ima političke motivacije. To je ona koja nas zadnjih 30 godina motiviše da branimo svoj Badnjak, plemenitu tradiciju od raznih nasilnika u različitim odorama. Konkretni čovjek je prijavu podnio policiji, protiv BRAĆE svoje, samim tim insinuirao i s umišljajem najavio mogućnost sukoba i nemira. I bogami je dobro bio ušao u ulogu. Prijeteći štapom, onako kako se, valjda, proklinje, i pokazao vrlo konkretno nasilje. Snimci fizičkog nasilja nad ženom, obišli su čitavu Crnu Goru. U konačnici, toliko toga bismo imali reći za ljude koji bljuju po nama "politički motivisanima", bave se uličarskim, malograđanskim rabotama, ali nećemo. Poješće ih svaka laž i niski porivi. I da je istina sve što su istrabunjale opskurne ispostave južnoprugaških svetosavskih ispostava, rađe ću biti zabluđeli poštovalac "raščinjenih", nego moralni odron koji se hrani lažima i nasiljem, pa u njima traži utočište. Iskreno, kao "sektaš" želim toj maloj grupici ogovaruša, da makar u jednom trenutku, u nekom skrivenom kutku, pogledaju sebe u oči i ugledaju čovjeka. Makar na tren. Za spas duše. Au contraire, konkretan mladi čovjek je pozvao na mir, i u ključnom trenutku, dostojanstveno otišao. Zapitajmo se što se moglo desiti da taj smireni i mudri mladi čovjek, nije donio takvu odluku?! Da konkretni mladi ljudi što su cio svoj život dali našoj Crkvi, nijesu otišli sa suzama u očima, sa svojega Badnjaka?! Dok slušamo sa bine neko čudno huškanje s nimalo naivno nijansiranim tonalitetom agresije, osude, autoritativnosti, uzoholjenosti.... Tako da, krivi smo mi. Ali svi mi imamo imena, ovo će biti istorija, a već vidimo ko će u istoj imati ulogu rušitelja a ko graditelj naše kuće jedine.

Autorka teksta zbog specifičnosti slučaja poznata redakciji