RAZMJERE ZLOČINA




Činjenica je da je crnogorski narod tokom srpske okupacije snašla mnogo veća nevolja nego tokom prethodne, austrijske. Ono što se u Crnoj Gori događalo od dolaska srpskih trupa u oktobru 1918. godine izgledalo je kao najgori košmar. Umjesto slobode i slobodnog političkog opredjeljivanja, uveden je najrigidniji vojno-policijski režim čiji je teret najviše podnijelo stanovništvo. Na strani naroda bile su i najveće žrtve. Pred karađorđevićevskom okupacionom mašinerijom se zbog žilavog narodnog i komitskog otpora tokom 1919. imperativno nametnula ideja o najenergičnijem uništenju narodne podrške komitama, svim mogućim sredstvima. Ta inicijativa je došla sa samog vrha, a plan je razrađivan više mjeseci. Sproveden je u djelo početkom 1920. godine. Realizacija je potrajala više mjeseci i izvedena je na najsvirepiji način. Konačno, s obzirom na preko 5000 opljačkanih i zapaljenih kuća širom Crne Gore (1918-1920) postavlja se i pitanje o obimu crnogorske kulturne baštine koja je tom prilikom nepovratno uništena. Jer, u tim uništenim i spaljenim domovima čuvao se veliki dio nacionalnog blaga i nasljeđa sticanog generacijama - u vidu oružja, ordenja, barjaka, nošnje, slika, fotografija, starih knjiga, važnih istorijskih dokumenata, pisama, zapisa i memoarskih bilješki. 


Kada se sve to poveže sa sistematskim suzbijanjem crnogorskih vrijednosti, postaje jasno da je ono što se u Crnoj Gori dešavalo za vrijeme srpske okupacije imalo sva obilježja kulturocida


Izvor:

Slobodan Čukić, "Početak srpske okupacije - komitska borba i narodna golgota (1918 - 1920)", Podgorica 2019, str. 20, 21. 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

SUMRAK POPISA

Trinaesta žrtva svetosavskog ritualnog masakra na Cetinju

Važna finansijska pomoć stigla Pravoslavnoj Crkvi Ukrajine u Odesi