ZDRAVKO ĐURANOVIĆ: NEIZBRISIV PEČAT CRNOGORSKOG IDENTITETA KROZ NOTE LJUBAVI I PONOSA

Intervju sa Zdravkom Đuranovićem: za VOMINFO Milan Brdar

U svijetu muzike postoje umjetnici čije je stvaralačke tragove nemoguće zanemariti, a jedan od takvih izuzetnih talenata jeste Zdravko Đuranović, višedecenijski pjevač čija umjetnost duboko diše dušom Crne Gore. Kroz svoju bogatu karijeru, Đuranović je postao neizostavan dio muzičkog identiteta Crne Gore, stvarajući emotivne pjesme koje odražavaju ljubav, ponos i duboko ukorijenjenu vezu sa svojom zemljom. U ovom ekskluzivnom intervjuu, zajedno ćemo istražiti njegovu umjetničku viziju, iskustva koja su oblikovala njegovu karijeru, te duboko ukorijenjenu inspiraciju koja mu je omogućila da postane nezamjenljiv glas crnogorske muzičke scene. Spremni smo zajedno zakoračiti u svijet Zdravka Đuranovića, đe se emocije prelivaju kroz note, a ljubav prema Crnoj Gori postaje neizbrisiv pečat na stazi umjetničkog putovanja. Kako biste opisali svoj umjetnički put i kako ste se razvijali kao pjevač tokom višedecenijske karijere? Đuranović: Kad znate da ste na dobrom putu, nikakva loša kritika vas neće skrenuti sa tog puta, ali isto ako ste na lošem putu i najbolja kritika neće vam pomoći da nađete dobar put. Vjerovao sam u sebe, bio uporan, bio i borac kad je trebalo i bio svoj i koliko god sam mogao originalan. Asimilirao sam sve što sam mogao iz tradicije, a zatim muziku stvarao na svoj način. Vaše pjesme često odražavaju ljubav, ponos i duboko ukorijenjenu vezu sa Crnom Gorom. Možete li nam otkriti koji su specifični elementi crnogorskog duha koje pokušavate prenijeti kroz svoju muziku? Đuranović: Ljubav prema Crnoj Gori, ljubav prema svemu što se povezuje sa njom...nebo iznad nje,pjesme koje su o njoj ispjevane, priroda,śećanje,uspomene, tradicija vjera, čast i vaspitanje... je nešto duboko utisnuto u moju dušu i cijelom mom biću, i to niko ne može da mi oduzme. Crnu Goru koju nosim u srcu, đe god da sam, promovišem ośećajima i postupcima koje čovjeka čine čovjekom. Čovjek bez domovine je isto što i Slavuj bez pjesme. Kako doživljavate ulogu koju ste igrali u oblikovanju muzičkog identiteta Crne Gore? Koje su ključne poruke koje ste željeli prenijeti publici kroz svoje pjesme? Đuranović: Ljubav prema domovini najvažnija je komponenta moralnog karaktera građanina. Pjesme o domovini odličan su ilustrativni materijal koji jednostavno objašnjava šta je patriotizam. U mojim pjesmama utjelovljena je iskrena ljubav prema crnogorskoj istoriji, visokim planinama, plavom nebu, moru i bistrim izvorima. Patriotizam se mora njegovati svakodnevno i istrajno. Čuvati svoju nacionalnu pjesmu je garancija budućnosti zemlje. Kroz vašu bogatu karijeru, sigurno ste doživjeli različite izazove i uspone. Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili kao umjetnik i osoba tokom ovog putovanja? Đuranović: Na samom početku karijere shvatio sam da u muzici i kao autor i kao interpretator moram biti što originalniji i pronaći neki svoj stil. Poslije 44 godine muzičkog postojanja mogu reći da sam uspio u tome. Dobijao sam ja ponude od raznih producenata i menadžera da snimim nešto komercijalno. Odbio sam naravno, nijesam htio da budem ono što nijesam. I pjesma je kao voda sa izvora. Na izvoru je čista i bistra, a sve dalje od izvora počinje da se muti. Vaše pjesme često nose snažne emocionalne poruke. Kako pronalazite inspiraciju za svoje stvaralaštvo? Đuranović: Svaki čovjek je emotivno vezan za svoju domovinu, a posebno za mjesto svoga rođenja. Ljubav prema domovini je poseban ośećaj koji čovjeka podstiče da joj piše i da joj pjeva. Moram istaći da sam u svojim pjesmama opjevao gotovu cijelu Crnu Goru. Slušajući moje pjesme ljudi već mogu puno znati o njenoj istoriji, ljudima i njenoj ljepoti. Kako se muzički pejzaž Crne Gore mijenjao tokom godina, i kako smatrate da je vaš doprinos oblikovao tu evoluciju? Đuranović: Najbolji period crnogorska muzika je imala 70-tih i 80-tih godina. Tada su i postavljeni njeni visoki tekstualno-melodijski standardi. Već 90-tih godina crnogorska muzika trpi određene udare aktuelne komercijalne muzike. Ono što mogu reći je da sam u svojim autorskim radovima u velikoj mjeri sačuvao njenu autentičnost a kao interpretator u potpunosti, posebno staropodgoričku sevdalinku. Možete li nam otkriti neka od najznačajnijih iskustava koja su oblikovala vašu karijeru i uticala na vaš umjetnički pristup? Đuranović: U osnovi svega je ljubav. Moja ljubav prema Crnoj Gori je oblikovana na porodičnom ognjištu. Moje autorske pjesme počinju početkom 80-ih godina učešćem na tada prestižnom festivalu Ilidža. Pjesmu "Nikšićanka" tada je otpjevao Drago Kovačević. Zatim slijede dvije pjesme za Branku Šćepanović, pa dvije za Nikola Karovića, jedna za Mirka Rondovića i LP Ljubomira Ševaljevića na kom je bila sad već antologijska pjesma "Probudi se Crna Goro". Početkom 90-tih godina crnogorska muzička produkcija je u svakom smislu stagnirala. Ratno vrijeme i pojava tzv. turbo folka, ubili su crnogorsku muziku koja i inače nikad nije bila komercijalna. Već 92. godine uključujem se i kao pjevač i izdajem CD pod nazivom "Crnogorski biseri. Od tada do danas napisao sam oko 400 crnogorskih pjesama za sebe i mnoge druge pjevače. Moje crnogorske pjesme nastaju na vrelu ljubavi, tradicije i patriotizma. Svaki stih u pjesmi je poruka ljubavi iz koje treba da se napaja naša budućnost. Čini me veoma ponosnim činjenica da je nekoliko mojih pjesama već postalo sastavni dio crnogorske muzičke baštine. Srećan sam čak i kada ljudi misle za neke moje pjesme da su izvorne a ne moje autorske. Moram istaći da je borba za crnogorsku muziku uglavnom pojedinačna...moja i mojih kolega, sa vrlo malom pomoći institucija i medija. Kako se ośećate kad vidite da vaše pjesme ostavljaju trajni utisak na ljude i postaju dio kolektivne svijesti Crne Gore? Đuranović: Nema ljepšeg ośećaja nego kad ostvarite dječačke snove. Muzika mi je dala mnogo... Oblikovala me i kao čovjeka i kao umjetnika. Zahvaljujući njoj imam status poštovanog, prepoznatljivog i omiljenog čovjeka u Crnoj Gori . Živim svoj život u ritmu moje muzike. Kako se nosite s pritiscima i očekivanjima koji proizlaze iz statusa jednog od nezamjenljivih glasova crnogorske pjesme? Đuranović: Odgovor na ovo pitanje počeću citatom našeg nobelovca Iva Andrića: Na ovoj zemlji ne može biti dobrote bez mržnje ni veličine bez zavisti, kao što nema ni najmanjeg predmeta bez sjenke. I mislim da je tu sve rečeno. Kakvi su vaši planovi za budućnost i koje nove projekte možemo očekivati od Zdravka Đuranovića? Đuranović: Rekao bih naslovom moje knjige "Izviraće đe je izviralo". U ovoj godini očekujem muzički projekat sa 9 izvornih crnogorskih pjesama u izdanju Produkcije RTS-a, na digitalnoj platformi. Takođe projekat sa 13 izvornih crnogorskih pjesama na fleški u izdanju Crnogorske kulturne mreže. Sa kolegom i vrsnim muzičarem Dejanom Božovićem radim na nekoliko opera sa istorijskim ličnostima kao temom. Takođe u ovoj godini pojaviće se i moja duetska pjesma sa kraljicom crnogorske pjesme Brankom Šćepanović sa naslovom "Crna Gora kad mi fali". U razgovoru s Zdravkom Đuranovićem, prošli smo kroz nevjerovatno bogat umjetnički put jednog od najznačajnijih crnogorskih pjevača. Njegova iskrenost, ljubav prema Crnoj Gori i nepokolebljiva odanost svojoj umjetnosti čine ga neizostavnim dijelom muzičkog identiteta Crne Gore. Kroz raznovrsne teme njegovih pjesama, Đuranović je postao ne samo interpretator, već i kustos crnogorske tradicije, prenoseći ljubav prema domovini kroz zvukove i stihove. Njegova autentičnost, upornost i nepokolebljiva vjera u originalnost ostavljaju trajni utisak na ljude, čineći ga nezamjenljivim glasom crnogorske muzičke scene. U budućnosti, sa novim projektima i radom na očuvanju crnogorske muzičke baštine, Zdravko Đuranović nastavlja svoje neumorno putovanje kroz svijet note, emocija i ljubavi prema Crnoj Gori.