DPS vs. PES: Crna Gora može biti srpska ili crnogorska. Ali će svakako biti kapitalistička
Piše: Andrej Nikolaidis
Ljevica počiva na nadi. Koja se ponekad razbukta. Ali je uglavnom nema. Ili tinja. I lako se gasi. Istorijska zbilja puhne u nju lagano, kao u rođendanske svijeće na torti – i već je nije.
Desnica počiva na strahu. Desnica, dakle, ima zlatnu podlogu. Strah je stvaran, postojan, ne devalvira.
To je već viđeno: i kada ljevica prevlada (tako rijetko, odveć rijetko), nada se lako konvertuje u strah. U trenutku kada ljevica terorom stane braniti svoju iznimnu pobjedu, već je sve izgubljeno. Poraz se desio i preostaje samo da ga neko proglasi. Politika nade postala je politika straha: da će neprijatelj, vanjski i unutrašnji, ipak prevladati, da će neko izdati, da će učinjeno biti poništeno, da će osvojeno biti oduzeto. Budućnost koja se nekoć činila otvorenom oglodala je zebnja pobjednika koji je, čak i na vrhuncu svoje moći, bio nemoćan. Strah je došao po svoje: kontrarevolucija je počela sa prvim aktom revolucionarnog terora.
Nada se, rekosmo, lako konvertuje u strah. Ali ne i obratno.
Strah te tjera da biraš manje od dva zla. Ali manje zlo je i dalje zlo. A zlo na koncu dođe po svoje. Na koncu se desi upravo ono što si, u strahu, po svaku cijenu pokušavao odbraniti. Ako iko to zna, nakon 30. avgusta 2020. to znaju stanovnici Crne Gore.
Oni koji potežu paralele između DPS-a i PES-a čine to sa pozicija Spajićevih neprijatelja. To je u najmanju ruku licemjerno. Sličnosti između DPS-a i bivšeg DF-a, ili DPS-a i Demokrata daleko su veće od sličnosti Spajićeve i Đukanovićeve partije. Prije svega zato što DPS, DF i Demokrate identitetske politike vide kao sredstvo da prikriju i ostvare svoju istinsku agendu. Dok PES identitetske politike vidi kao smetnju na putu svoje agende.
Međutim… Uprkos tome što oba politička subjekta nervozno odbijaju usporedbu, PES i DPS dijele makar jednu važnu stvar. Oba su politička subjekta, naime, turbokapitalistička (a koji na crnogorskoj političkoj sceni nije?). DPS je bio stranka prvobitne akumulacije kapitala. PES je partija/pokret koji kapitalizam u Crnoj Gori prevodi u novu fazu: konsolidacije i dominacije nad svakim segmentom života. Ako PES uspješno dovrši svoju misiju – a nema razloga da se misli drugačije – Crna će Gora više ličiti na američku nego na evropsku socijaldemokratsku državu.
O tome se ovdje radi. Crna Gora može biti crnogorska ili srpska; može biti građanska ili unija konstitutivnih naroda; zvanični jezik može biti ovaj ili onaj; ova ili ona crkva može biti dominantna. Ali, kako god da je i šta god da je, jedno je sigurno: Crna Gora će biti kapitalistička. Kao što je rekao Jameson: lakše je zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma. Razumijem ako mislite da vas se to ne tiče. Ali to u konačnici znači da nećete imati državnu penziju i besplatno zdravstveno. A to će vas se, još kako, ticati.
PES će za kapitalizam uraditi stvari o kojima se DPS nije usudio sanjati. I baš zato je PES na vlasti.
DPS-ov “patriotski” kapitalizam odvijao se pod maksimom: nije bitno šta je opljačkano, nego ko pljačka. Ono što su opljačkali “naši”, i dalje je naše.
PES uvodi novi “kvalitet”: nije bitno ko je profiter – važno je da profit raste. To je takozvani zreli, uljuđeni kapitalizam.
U jednoj epizodi “House of Cards” postoji replika koju parafraziram: sve na svijetu ima veze sa seksom – osim samog seksa, koji je pitanje moći. Zakonomjerno: bit politike nije ništa političko. Bit politike je novac.
To je najočiglednija stvar na svijetu. Koju mi, očigledno, odveć često uspijevamo previdjeti.
CdM
Primjedbe
Objavi komentar
Svako mišljenje je uvaženo. Budimo dostojni predstavnici svoga naroda, kulturni i umjereni. Dobrodošli na VOICE OF MONTENEGRO