NIKOLA KOSTOV ČELEBIĆ: PUTOVANJE KROZ DUŠU UMJETNIKA, AKTIVISTE I ZALJUBLJENIKA U CRNU GORU

Za VOMINFO intervju vodio Milan Brdar

U današnjem intervjuu imamo čast razgovarati s Nikolom Kostovim Čelebićem,  umjetnikom čija karijera obuhvaća poeziju, muziku, aktivizam, te ogroman doprinos očuvanju kulturne baštine Crne Gore. Počinjemo istraživanjem njegovih umjetničkih korijena, otkrivajući kako je započela njegova karijera i koji su bili ključni uticaji u svijetu poezije i muzike. Potom ćemo istražiti njegovu strastvenu predanost Pravu, Časti i Slobodi Crne Gore, te kako je taj aktivizam oblikovao njegov pjesnički opus. Takođe ćemo saznati što ga je nadahnulo da izgradi crkvu za sve ljude dobrog srca na sopstvenom imanju, istražujući poruke koje želi prenijeti kroz tu inicijativu. U fokusu će biti i njegova poznata pjesma "Cetinjanka" - kako je došao na tu ideju i koje duboke emocije ili priče stoje iza nje.  Istražićemo ulogu umjetnosti u promociji društvenih vrijednosti te kako umjetnici mogu doprinijeti pozitivnim promjenama u društvu. Uz to, otkrićemo njegovu viziju budućnosti Crne Gore, posebno u kontekstu prava, časti i slobode koje strastveno zagovara. Kroz razgovor ćemo saznati kako se nosi s izazovima umjetničkog stvaranja u današnjem društvu te kakve promjene bi volio viđeti u kulturi i umjetnosti.

Kako je počela vaša umjetnička karijera, i koji su bili vaši rani uticaji u svijetu poezije i muzike?

Čelebić: Umjetnost je sklonost ka postizanju vlastitog pečata estetike. Teško je odrediti đe je međa početka. Mislim da je umjetnost kod mene utkana u moje sazrijevanje po mnogo čemu atipično jer je vezano za moju porodičnu situaciju u kojoj je moje rano odrastanje pratila moja baba Milica. Ljubav, lojalnost i posvećenost razvili su snažnu refleksiju na moje duhovno i etičko obrazovanje u ambijentu koji je podrazumijevao jednu duhovnu vertikalu koju crnogorski etos jedinstveno baštini. Poezija je bila moje prvo duhovno ovaploćenje sazrelih talenata, a kasnije je od poezije koja je kao snažna rijeka tekla mojom dušom, muzika postala oreol mojih pjesama. Jedno je pratilo drugo kao savršeni ples nekog nježnog valcera koji sam krajičkom oka gledao prolazeći svijetlim pariškim ulicama žedan ljepote vječnog grada ljubavi, šansone i romanse.

Možete li nam reći više o svom aktivizmu za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore, te kako je to uticalo na vaš umjetnički izražaj?

Čelebić: Patriotizam nije stav, on je moj život! Patriotizam čiju ste već jedan vijek staru sentencu interpretirali je pijadestal etičke konstante svakog Crnogorca. On je uzvišeni horizont koji je brana svakom zlu koje bi se usudilo da ga dirne beščašćem ili bestidom. Ja sam umjetnik koji je posvećen konstanti patriotskog doživljaja Crne Gore i Crnogorstva. Specifikum crnogorskog patriotizma u odnosu na balkansku lepezu rodoljublja je da je on širok i nesputan bilo kakvom isključivošću ili primjesama šovinizma i jeftinog nacionalizma. On je uzvišeni ośećaj ograničen samo navedenim idealima. Kako u takvom etičkom ambijentu biti pjesnik a ne ośetiti potrebu da svom iskonu –svojoj zemlji ne pokloniš svoje duhovne domete: pjesmu, muziku i kroz njih sebe. Crnogorac je životom branio svoje ideale. Savremeno doba je umjesto mača u naše ruke stavilo pero. Kako onda ne pisati a biti blagosloven talentom? To bi bila izdaja a ta riječ nije postojala kod Crnogoraca!

Šta vas je inspirisalo da sagradite Crkvu za sve ljude dobrog srca na svom imanju, i kakvu poruku želite prenijeti kroz tu inicijativu?

Čelebić: Vjera je simbol pripadnosti uzvišenom Gospodaru naših života… Što je proizvelo potrebu da svoju vjeru pretočim u crkvu od crnogorskog krša, teško je odgovoriti. Kod mene to nije bila odluka, već nasušna potreba. Pjesnik stvara za vječnost. Čovjek je vječan samo prema svojim bogougodnim djelima, a ima li nesebičnijeg djela od gradnje Božije kuće u kojoj će se sabirati molitve, želje i nadanja Crnogoraca ali i svih dobrih ljudi koji požele da se pomole u ovom Božijem hramu. Crkvu gradih srcem Bogu. Želio bih da se ovakva djela umnože. Moj motiv da govorim o tome je sublimiran upravo u toj želji da se podvizavamo i približimo Bogu djelima. Crkva je predata na upravljanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi koja je duhovni svetionik Crne Gore čitav milenijum.

Kako ste došli na ideju za pjesmu "Cetinjanka" i koje emocije ili priče stoje iza nje?

Čelebić: Cetinjanka je pjesma koja je već postala antologijska. Cetinjanka nije prozaična priča o ljubavi i čežnji. Ona je paradigma ljepote ljubavi Crnogorca i Crnogorke. To je niska bisera emotivnih utisaka  koje sam sabirao decenijama i duhovno utkao u stihove koji lako ulaze u srce kao u gnjezdo vječnosti. Ona je himna mog doživljaja ljubavi kao i śete koja je duhovna osobina Crnogoraca i Crnogorki jer je śeta produkt dubokog promišljanja o vremenu koje kolokvijalno zovemo prošlost a koje je zapravo putokaz vječnosti. Samo vječno ima vrijednost a mislim da moja Cetinjanka apsolutno zaslužuje –vječnost!

Kako vidite ulogu umjetnosti u promociji društvenih vrijednosti i kako umjetnici mogu doprinijeti pozitivnim promjenama u društvu?

Čelebić: Erozivnost  morala je osobina svih društava koje su prošle ili još prolaze kroz tranziciju. Svijet je već odmakao u globalne tokove kapitala koji su postali preokupacija savremenog čovjeka stavljajući umjetnost kao svoju savjest u zapećak važnosti. Ovakav nivo površnosti zaglušuje jeku umjetnosti i vapaj umjetnika da održi etičku vertikalu društva kome posvećuje svoje duhovne putokaze kroz svoja poetska postignuća. Svaki umjetnički bljesak, posebno onaj koji nas vraća sebi i sopstvu je direktan društveni doprinos renesansi savremenog doba. Hrabrost stvaranja u takvom ambijentu je preduslov uspjeha slanja jasne poruke  / obznane društvu čiji smo dio. Moramo shvatiti da umjetnost kao lučonoša našeg etičkog opstanka nema nikog sem nas. To moramo znati da bi smo je vrjednovali.

Koja je vaša vizija za budućnost Crne Gore, posebno u kontekstu prava, časti i slobode koje zastupate?

Čelebić: Crna Gora je posljednji živi mit Balkana. Ona je neugasiva baklja slobode koja je držala u svjetlu čitav Balkan. Ona je bila žrtva sopstvene velikodušnosti. Često je u istoriji bila ruka koja je davljeniku bila nada u život. Na našu žalost, davljenici su je pokušali mnogo puta i sami udaviti. Umjesto da emancipujemo naš narod mi smo stvarali uslove da se emancipuju drugi našim intelektualnim u duhovnim kapacitetima koji su na kraju i bez zahvalnosti prisvajani. Crna Gora je žrtva nepravde pa je zato pravda naša zvijezda vodilja koje smo žedni kao naš crnogorski krš žive vode. Čast je naša etička konstanta a Sloboda jedina svjetlost koja nam nikada nije nestala i koja se iznova radja nad nama kao vječno Sunce.  Crna Gora je moja svetinja koja želim da se vrati sebi. Želim da naša zabludjela i prevarena braća vrate čestice svog nacionalnog i kulturnog identiteta sebi. Da odustanu od svojih zabluda i osvanu u ljubavi prema svojoj zemlji. Želim slogu koju smo neđe izgubili. Tek tada zvaćemo ovu svetu zemlju i sretnom i kućom svih nas!

Kako se nosite s izazovima umjetničkog stvaranja u današnjem društvu i kakve promjene biste voljeli viđeti u kulturi i umjetnosti?

Čelebić: Uvijek sam govorio da sam naredan svakome vremenu i da je svako vrijeme dar čovjeku a ne kazna. Nikada umjetnost nije bila  za svako srce. Malo je darovanih talentom a na sreću sve više onih koji razumiju umjetnost. Savremeno doba je umjetnost učinilo dostupnom baš svima. Nikada u istoriji umjetnosti nije umjetnost bila više stvar ličnog izbora, već više dostupnosti. Multidisciplinarnost u  umjetnosti posebno kroz digitalne tehnologije je umjetnost učinila dostupnom svima. Ona je našla put do čovjeka. Ona je probila sve brane prošlosti i u savremenom društvu svijet je postao ozbiljna knjižara, pozornica kao i galerija ili koncertna dvorana… umjetnost se mijenja evolucijom senzibiliteta umjetnika. Volio bih da je manje birokratije u umjetnosti…. No, vrijeme će je neumitno obrisati. Umjetnost ne trpi ograničenja. Ona je sloboda kao što je i simbol moje Crne Gore –sloboda!

U ovom izuzetno dubokom i inspirativnom intervjuu, Nikola Kostov Čelebić nam je pružio uvid u svoju izuzetnu umjetničku karijeru, prožetu poezijom, muzikom i snažnim aktivizmom za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore. Kroz razgovor o njegovim umjetničkim korijenima, doživljaju ljubavi prema zemlji i vjernosti tradiciji, otkrio nam je koji  su ključni trenuci oblikovali njegovu stvaralačku putanju.

Njegova strastvena predanost izgradnji Crkve za sve ljude dobrog srca  na njegovom imanju svjedoči o dubokom duhovnom odnosu prema vjeri i želji za zajedništvom.

Pjesma "Cetinjanka", kao središnji dio razgovora, postala je ne samo odraz ljubavi prema Crnoj Gori, već i vječni spomenik ljepoti i sjeti.

Nikolina vizija budućnosti Crne Gore, prožeta pravdom, čašću i slobodom, jasno je istaknuta kao želja za povratkom zemlje svojim korijenima, slozi i ljubavi.

Kroz razgovor o ulozi umjetnosti u društvu, posebno u promociji društvenih vrijednosti, Nikola nas podśeća da umjetnost ima moć biti lučonoša etičke svijesti, pridonoseći pozitivnim promjenama u društvu. Njegova hrabrost u suočavanju s izazovima umjetničkog stvaranja u današnjem društvu izdvaja ga kao vizionara koji teži slobodi izraza.

U cjelini, intervju s Nikolom Kostovim Čelebićem predstavlja putovanje kroz dušu umjetnika, aktivista i zaljubljenika u Crnu Goru, ostavljajući nas s dubokim razmišljanjima o umjetnosti, identitetu i budućnosti zajednice.